Vladimir Rosić bio je istaknuti hrvatski pedagog, sveučilišni profesor i znanstvenik koji je velik dio svoje profesionalne karijere proveo u Rijeci i Istri. Rođen je 2. lipnja 1935. godine u Skopju, a preminuo 19. siječnja 2026. u Rijeci. Smatra se jednim od značajnih stručnjaka u području pedagogije u Hrvatskoj, osobito u drugoj polovici 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća.
Školovanje je započeo završivši Učiteljsku školu u Križevcima 1953. godine. Nakon toga nastavio je obrazovanje u Zagrebu, gdje je diplomirao hrvatski jezik i povijest na Višoj pedagoškoj školi. Kasnije je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao pedagogiju i psihologiju 1963. godine. Magisterij iz društvenih znanosti završio je 1974. godine u Zagrebu, a doktorat iz pedagogije stekao je 1981. godine na Filozofskom fakultetu u Skopju.
Svoju profesionalnu karijeru započeo je radeći kao učitelj, nastavnik i školski pedagog u nekoliko hrvatskih gradova, među kojima su Bjelovar, Zagreb i Labin. Već od 1963. godine bio je vanjski predavač opće pedagogije na Pedagoškoj akademiji u Puli. Od 1978. godine zaposlen je na Pedagoškom, odnosno kasnije Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, gdje je djelovao kao profesor pedagogije.
Tijekom sveučilišne karijere predavao je različite kolegije iz područja pedagogije, među kojima su opća pedagogija, teorije odgoja, obiteljska pedagogija te domska pedagogija. Kao gostujući profesor sudjelovao je i u nastavi na više sveučilišta u regiji, uključujući sveučilišta u Zagrebu, Zadru, Osijeku, Sarajevu, Novom Sadu, Skopju, Mariboru i Ljubljani.
Vladimir Rosić bio je vrlo plodan znanstveni i stručni autor. Objavio je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova te desetak knjiga iz područja pedagogije. U svojim radovima bavio se temama poput teorije odgoja, obiteljskog odgoja, obrazovanja odraslih, uloge škole u odgoju te organizacije odgojnog rada u učeničkim domovima. Među njegovim poznatijim djelima nalaze se knjige „Obrazovanje uz rad i radno iskustvo“ iz 1983. godine, „Predškolski odgoj i društvo“ iz 1984., „Odgajatelj i odgojni rad“ iz 1991., „Obiteljska pedagogija“ iz 1998. te „Slobodno vrijeme i slobodne aktivnosti“ iz 2005. godine.
Njegov doprinos posebno je značajan za razvoj pedagoške znanosti u Istri i na riječkom sveučilištu. Tijekom dugogodišnjeg rada aktivno je sudjelovao u razvoju obrazovnog sustava, obrazovanju budućih učitelja i pedagoga te razvoju pedagoške teorije i prakse u Hrvatskoj.
Njegovi bliski suradnici, kolege i studenti Odsjeka za pedagogiju i Filozofskog fakulteta u Rijeci pamtit će prof. Rosića po njegovoj izuzetnoj energiji, radišnosti i optimizmu kojim je uvijek zračio.
Zauvijek će ostati u našem sjećanju!