Desetljećima je poljska kinematografija, kao i mnoge druge europske kinematografije, bila obilježena borbom između tradicije (pri čemu se misli na usklađenost s trenutnom nacionalnom politikom) i težnje za slobodom. Mnogi stvaratelji iz razdoblja socrealizma pribjegavali su stvaranju dvostruke poruke kako bi izbjegli cenzuru. Tijekom posljednjih 8 godina vladavine desnice te su se strategije u poljskoj kinematografiji ponovno pokazale korisnima. U predavanju će naglasak biti na poljskim redateljima koji su u posljednjem desetljeću uspjeli postati poznati – ponekad i u međunarodnim razmjerima – kako u kontekstu tema koje obrađuju, tako i pozadinske dimenzije koja se odnosi na prikupljanje sredstava, promociju, recepciju i prisutnost na poljskim festivalima.