Poljica kod Imotskoga, 20. prosinca 1934. – Rijeka, 29. srpnja 2026.
Početkom kolovoza ove godine, u krugu obitelji, prijatelja, kolega i bivših studenata, mirno i dostojanstveno otišla je na svoj vječni počinak prof. dr. sc. Zdenka Gudelj-Velaga. Ispratili smo je onako kako je ona sama priželjkivala: u tišini, uz molitvu.
Nakon završene osnovne škole u Imotskome, profesorica Zdenka Gudelj- Velaga završila je gimnaziju u Zadru te studij na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i Zadru. Kao profesorica hrvatskoga (tada hrvatskoga ili srpskoga), engleskoga i ruskoga jezika radila je ponajprije od 1956. do 1959. godine u Runovićima (Imotski). U Rijeku je došla 1960. godine. Radila je u dvjema osnovnim školama: u Osnovnoj školi Turnić i u Osnovnoj školi Vladimira Gortana. Nakon nastavne djelatnosti u školi, preuzela je obveze prosvjetnoga savjetnika za Hrvatski (ili srpski) jezik u tadašnjem Zavodu za školstvo u Rijeci (danas Agencija za odgoj i obrazovanje). U ulozi savjetnika djelovala je od 1965. do 1980. godine u školama primorsko-goranskoga, istarskoga i ličkoga kraja. U tom je razdoblju intenzivno istraživala neposredni rad s učenicima u području jezičnoga i književnoga odgoja i obrazovanja. Zajedno s timovima učitelja/nastavnika proučavala je mogućnosti napredovanja u školskome predmetu Hrvatski (ili srpski) jezik, koji joj je bio i ostao na prvome mjestu, bez obzira na dva strana jezika kojima se dodatno mogla baviti. To potvrđuje njezin znanstveni i stručni opus koji je nastavila razvijati dolaskom na fakultet. Nakon što je dobro ovladala spoznajama o mjestu i ulozi učitelja i nastavnika u svim nastavnim i izvannastavnim sastavnicama predmeta Hrvatski (ili srpski) jezik, 1981. godine zaposlila se na Odsjeku za filologiju Pedagoškoga fakulteta u Rijeci (danas je to Odsjek za kroatistiku riječkoga Filozofskoga fakulteta). Sve do umirovljenja krajem devedesetih godina, redovita profesorica Zdenka Gudelj-Velaga bila je nositeljica kolegija Metodika nastave hrvatskoga jezika i kolegija Hrvatski jezik u višejezičnim zajednicama te izbornog kolegija Jezično i scensko stvaralaštvo.
Usto što je organizirala i vodila brojna stručna usavršavanja za učitelje i nastavnike Hrvatskoga (ili srpskoga) jezika dok je radila kao prosvjetni savjetnik, profesorica Gudelj-Velaga objavila je mnogo znanstvenih i stručnih radova, sudjelovala je u radu nekoliko znanstvenih projekata i svojim je izlaganjima sudjelovala na brojnim domaćim i inozemnim znanstvenim skupovima. Ukupno je objavila dvije (2) metodičke monografije, 33 znanstvena rada, devet (9) udžbenika, pet (5) priručnika za nastavnike, više od dvjesto stručnih članaka, recenzija, metodičkih uputa za ostvarivanje sadržaja iz nastave hrvatskoga jezika i jezičnoga izražavanja, uredila je zbornike dječjeg pisanog stvaralaštva, sudjelovala u izradi triju nastavnih programa za osnovnu školu te je uređivala i vodila više radijskih i televizijskih emisija obrazovnoga sadržaja. Među tolikim se radovima ipak izdvajaju oni koje studenti, učitelji i nastavnici i danas čitaju jer su posrijedi radovi koji ulaze u trajne izvore hrvatske metodičke literature.
Profesorica Gudelj-Velaga zalagala se za funkcionalnost nastave hrvatskoga jezika kao L2 (hrvatski kao drugi jezik, kao jezik društvene sredine, metodički pojam u literaturi koja prethodi današnjoj u kojoj nalazimo hrvatski kao ini jezik). Uvijek je isticala kulturološki, kognitivni i nadasve komunikacijski pristup toj nastavi. Postavila je temeljne smjernice za uspostavljanje cjelovite teorije metodike nastave hrvatskoga jezika kao drugoga jezika. To je razvidno u njezinim radovima pripremljenima za stručne skupove učitelja i nastavnika koji su hrvatski jezik predavali u osnovnim školama s talijanskim nastavnim jezikom u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji te u udžbenicima koje je napisala za potrebe nastave hrvatskoga jezika u specifičnim uvjetima dvojezične škole. Bila je i autorica posebnih nastavnih programa utemeljenima na komunikacijskome pristupu pri učenju hrvatskoga kao drugoga jezika. Osobito se izdvajaju njezini radovi objavljeni u posljednja dva desetljeća prošloga stoljeća. Na X. slavističkom kongresu u Strugi (listopad 1982.) i na Inštitutu za narodnostna vprašanja u Ljubljani ( 1986.) detaljno je prikazan njezin izvorni znanstveni sustav učenja hrvatskoga kao drugoga jezika. Svjedoci smo njezine upornosti i neumornosti u zahtjevima za specifično strukturiranim nastavnim programima i specifično strukturiranoj udžbeničkoj literaturi koja bi pokrivala područje nastave jezika, književnosti i medijske kulture. Posljednji njezini radovi nastali su u sklopu znanstvenoistraživačkoga projekta Hrvatski jezik u školama s talijanskim nastavnim jezikom (1991-1993) kojemu je bila glavni istraživač.
Za nastavu Hrvatskoga jezika u hrvatskoj osnovnoj školi ponajviše se bavila zavičajnim govorom učenika i nastavom stvaralačke pismenosti. Na temelju rezultata istraživanja koje je prikazala u svojoj doktorskoj disertaciji, profesorica Gudelj-Velaga sa svojim je studentima i timom učitelja razvijala sustav vježbi za područje jezičnoga izražavanja te je 1990. godine objavila još uvijek aktualnu metodičku monografiju Nastava stvaralačke pismenosti.
Važno je prisjetiti se uloge profesorice Gudelj-Velage u uvođenju televizije u škole i afirmaciju dječjega filmskog stvaralaštva. Bila je i članica brojnih povjerenstava kojima su u središte pozornosti bile stvaralačke aktivnosti djece i mladih. Pritom nikada nije zaboravljala na ulogu učitelja i nastavnika koji su, kako je govorila, bili najviše zaslužni za uspjehe svojih učenika.
Prof. dr. sc. Zdenku Gudelj-Velagu pamtit će mnoge generacije studenata, učitelja, nastavnika i kolega po njezinoj stručnosti, dosljednosti i iskrenosti. Hvala joj za sve što je učinila za učenje i poučavanje hrvatskoga jezika u školi i za razvijanje važnosti i vrijednosti hrvatskoga jezika u našoj društvenoj zajednici.
Karol Visinko