Glas iz prakse

Kako je izgledao Vaš karijerni put od fakulteta do danas?

Studirao sam engleski jezik i književnost i pedagogiju do 2016. godine kada sam diplomirao i obranio svoj diplomski rad na Odsjeku za anglistiku. Studij sam primarno izabrao zato što sam uvijek smatrao da mi engleski leži i od srednje škole sam se vidio u nastavi, pa je kombinacija engleskog i pedagogije djelovala kao logičan izbor. Isprva sam bio dosta pesimističan jer je na prijamnom ispitu iz pedagogije bila velika gužva, a s obzirom na jako limitirani broj studenata koji se primao, nisam mislio da imam velike šanse. No, sve se nekako posložilo i upisao sam obje kombinacije bez dodatnog plaćanja.

Jeste li tijekom studija imali dovoljno prakse za rad u školi?

Za vrijeme studija imao sam limitiran pristup praksi na samim kolegijima, što smatram da je potrebno promijeniti jer je iskustvo prakse neizmjerno bitno za smjer karijere i razvitak samopouzdanja za buduće zanimanje. Zbog toga sam se 2013. odlučio prijaviti na Comenius program koji je tad bio jedan od Erasmus programa u sklopu Programa za cjeloživotno učenje i nudio je praksu u jednoj od europskih škola budućim nastavnicima. Kroz proces prijave velika pomoć i podrška mi je bila dr. sc. Branka Drljača Margić s Odsjeka za anglistiku i na kraju sam bio jedan od 15 Hrvata koji su dobili priliku za rad u inozemnoj školi. Fakultet je također tada prihvatio moj zahtjev za pauziranjem godine i period od kolovoza do prosinca 2013. godine proveo sam radeći u finskom gradu Hämeenlinna kao nastavnik asistent s nastavnicima engleskog jezika. Imao sam svoju mentoricu koja je nadzirala moj rad, a imao sam puno šansi i sam voditi satove i surađivati na izradi modula za predmete.

Kako je boravak u Finskoj utjecao na Vas?

To iskustvo bilo je ključno za moj razvitak kao nastavnika engleskog jezika i moje pedagoške vještine. Također sam dobio vrlo vrijedan uvid u obrazovni sustav druge zemlje i naučio stvari koje nisam mogao naučiti na regularnoj praksi na fakultetu. Nakon povratka iz Finske počeo sam raditi na prijavi za rad u američkom kampu, tako da sam ljeto 2014. godine proveo radeći u kampu za dječake od 6 do 15 godina. To iskustvo je itekako utjecalo na dodatni razvoj pedagoških vještina i nošenje s različitim zanimljivim situacijama. U istom kampu sam radio i 2015. godine i 2017. godine. Nakon povratka iz Amerike 2014. nastavio sam studirati na 2. godini diplomskog studija i nakon uzimanja cijele akademske godine za pisanje diplomskog rada, diplomirao sam u rujnu 2016. godine.

Koji su bili Vaši planovi nakon završetka studija?

Nakon diplome nisam bio siguran hoću li ostati u Hrvatskoj, s obzirom na to da sam htio pokušati naći posao u inozemstvu, no vrlo brzo sam dobio posao Office Managera u CCUSA, agenciji koja se bavi razmjenama mladih gdje sam bio zadužen za prijave i procjenu znanja engleskog jezika studenata koji žele iskusiti rad u Americi. Ugovor je trajao 9 mjeseci, a nakon toga sam po posljednji put otišao raditi u kamp kao „camp counselor“. Pri povratku u Hrvatsku krenuo sam sa stručnim osposobljavanjem u nastavi engleskog jezika pod mentorstvom prof. Anite Jokić u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji i nešto kasnije prof. Dine Linić u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji. Godine 2019. dobio sam posao pedagoga u Osnovnoj školi Gornja Vežica, a godinu kasnije vratio sam se u nastavu engleskog u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji gdje i danas radim.

Jeste li zadovoljni svojim poslom?

Jako sam zadovoljan svojim poslom i trenutno ne razmišljam o promjeni pozicije, no uvijek ostajem otvoren novim izazovima i opcijama koje će mi se pružiti. Vjerujem da sam do sadašnje pozicije došao svojim trudom i zalaganjem i činjenicom da sam životopis kroz studij napunio zanimljivim iskustvima i neizmjernim iskustvom koji dođe do izražaja u različitim situacijama.

Kako biste opisali svoje iskustvo studiranja?

Moj fakultetski put zasigurno nije bio tipičan jer sam otegnuo trajanje fakulteta, nisam imao viziju završetka u roku i polaganja svih ispita na vrijeme, već sam fakultet smatrao prilikom da svoj status studenta iskoristim do maksimuma kako bih stekao nova i drugačija iskustva. Moj karijerni put bih također opisao kao specifičan, jer su mi se vrlo brzo otvorila mnoga vrata u branši u kojoj se ponekad teško izboriti za željenu poziciju.

Opišite jedan tipičan radni dan na vašem sadašnjem radnom mjestu.

Moju trenutnu poziciju je vrlo teško sažeti u samo nekoliko rečenica s obzirom na to da obavljam nekoliko funkcija. Primarni fokus je nastava jer je to ono što najviše volim, a u pauzi ili nakon satova bavim se administracijom i individualnim razgovorima s učenicima, kolegama i roditeljima. Ove godine sam dvostruki razrednik – imam svoj redovni drugi razred i razrednik sam skupine učenika u IBDP programu s kojim smo započeli 2022. godine. Također imamo i Erasmus+ akreditaciju, tako da se bavim izradom ugovora i financijama za program. Svaki dan je drugačiji i vrlo često se dogodi nešto novo i nešto što nisam planirao, tako da je uvijek bitno biti prilagodljiv. Radimo i u dvije smjene, pa je raspored za obje smjene drugačiji.  

Što biste rekli – kako Vas je studij na Filozofskom fakultetu pripremio za posao koji danas radite?

Prije svega bih istaknuo da tijekom studija engleskog i pedagogije nisam bio student koji je uvijek gledao širu sliku i vrlo često sam imao stav „Što će to meni?“. Danas mi je žao što neke kolegije nisam ozbiljnije shvaćao jer mislim da sam mogao još više profitirati. Određeni nastavnici su svakako ostavili utisak na način da su me potaknuli da razmišljam van okvira i da steknem jednu drugačiju perspektivu života. Nastavnicima koji su me podupirali u mojim inozemnim avanturama sam itekako zahvalan i sretan sam da sam tijekom studija stekao tu neku ambiciju koja me tjerala da se prijavljujem na razne programe i da dobijem neprocjenjivo praktično iskustvo. Na kraju, tu sam gdje jesam baš zbog studija i svih iskustava koje sam stekao tijekom studiranja. Rekao bih da je temelj izgradilo vrijeme provedeno na faksu, a dodatni razvitak vještina sva iskustva koja sam stekao putem.

Što mislite da bi, na temelju Vašeg iskustva, trebalo svakako promijeniti u studijskim programima i s kojim ciljem?

Mislim da je izrazito bitno pružiti što više praktičnog iskustva studentima na svakoj godini studiranja. Institucije bi profitirale od toga, a studenti bi dobili veliku dozu iskustva i shvatili je li to nešto čime se žele baviti u budućnosti. Teorija i ispiti su bitni, ali ono što čini razliku jednog dana je doza samopouzdanja koja se stekne praktičnim iskustvom. Također, studijski programi bi se trebali odmaknuti od fokusa na činjenično znanje i voditi studente da razviju kritičko mišljenje i da budu kreativni sa znanjem koje stječu.

Što biste poručili sadašnjim i budućim studentima Filozofskog fakulteta?

Poručio bih im da iskoriste svoje vrijeme na fakultetu za razvoj svojih vještina i da ulažu trud, posebice u stvarima koje ih zanimaju. Također, svakako bih savjetovao da se prijavljuju na različite programe mobilnosti, stipendije i razmjene jer će upravo ta iskustva vrlo vjerojatno imati najveći utjecaj na njihove vještine, a i na njihov životopis i prijave na poslove u budućnosti. Bitno je da svoje vrijeme na fakultetu shvate kao privilegiju, a ne da sami upis već smatraju osiguranjem svoje diplome.

Ako se jednog dana vidiš u nastavi i radu s mladima, i zanima te kako funkcionira jedna gimnazija s velikim brojem projekata i programa, slobodno se javi na e-mail adresu deni.kirincic@skole.hr.

Bit će mi drago pomoći! 🙂

Molimo Vas da se ukratko predstavite.

Moje ime je Sanela Murica, profesorica sam njemačkog i hrvatskog jezika. Vodim školu stranih jezika OMNIA u Rijeci u kojoj predajem odraslima i djeci njemački jezik te strancima hrvatski kao strani jezik. Također bavim se i prevođenjem, sudski tumač sam za njemački jezik.

Kako je izgledao Vaš karijerni put i zašto ste se odlučili studirati na Filozofskom fakultetu u Rijeci?

Moj put počeo je na Filozofskom fakultetu u Rijeci kad sam upisala dvopredmetni studij njemačkog i hrvatskog jezika. Diplomirala sam 2011. godine na Odsjeku za Germanistiku. Oduvijek sam znala da želim biti učiteljica i prenositi znanje drugima i ta želja ostala je do fakultetskih dana. Od osnovne škole zanimali su me jezici i to je do izbora fakulteta ostao ključan faktor zašto sam upisala baš taj studij.

Jeste li tijekom studija imali dovoljno prakse za rad u školi?

Na diplomskom studiju bio je moj prvi doticaj s praksom, kad smo u sklopu kolegija išli u osnovne i srednje škole slušati druge profesore i održavati nastavu. Međutim, to je samo vrh sante leda koju smo upoznali jer je u udžbenicima većinom sve savršeno pa je tako i naše održavanje nastave, kao dio prakse, bilo u idealnim uvjetima. To je apsolutno razumljivo jer tada, bez iskustva, s tremom i strahom pred velikim brojem ljudi koji te gledaju i slušaju nije lako. Nakon završetka studija dobila sam posao u jednoj osnovnoj školi i školi stranih jezika. Za osnovnu školu sam teorijski bila spremna jer smo tijekom studija imali praksu u takvom sustavu. Međutim, bila sam spremna za savršene sate, ali ne i za učenike s poteškoćama. Tijekom studija nitko me nije podučio tome kako im pristupiti i kako voditi nastavu. Škola stranih jezika je posve druga priča za koju pak nisam bila pripremljena jer predavati odraslim osobama nije isto kao predavati djeci. Godine 2014. položila sam stručni ispit kao profesor njemačkog jezika i nakon nekoliko godina rada u oba sustava shvatila sam da školski sustav nije za mene i da želim raditi isključivo u školama stranih jezika. Do ovoga čime se danas bavim došlo je 2015. godine iz moje želje da probam voditi nešto svoje, onako kako ja želim. Je li moj put bio tipičan ili specifičan možda ovisi o kutu gledanja, ali svakako nije onaj uobičajeni da nađeš posao i tamo ostaneš do mirovine.

Opišite jedan tipičan radni dan na Vašem sadašnjem radnom mjestu.

Moj radni dan u školi s polaznicima najčešće počinje u popodnevnim satima, od 14 h nadalje, jer  većina polaznika dolazi nakon posla ili djeca nakon obvezne škole. Budući da predajem već 13 godina, puno toga ide automatski, ali ako želim biti u koraku s najnovijim informacijama, pratiti aktualne teme, raditi po aktualnim udžbenicima, onda je to uvijek iznova neki oblik pripreme. Satovi su u školi najčešće blok sati po 90 minuta, i maksimalno imamo 3 grupe za redom. Tehnički dio oko vođenja škole i sve što taj dio poslova podrazumijeva i traži obavljam u jutarnjim satima.

Što biste rekli – kako Vas je studij na Filozofskom fakultetu pripremio za posao koji danas radite?

Diplomirala sam dvopredmetni studij Germanistike i Kroatistike. Kolegija i aktivnosti bilo je puno u pet godina, ali generalno stekla sam teorijsko znanje, vještine da na odgovarajući način izvršim neku zadaću i riješim problem, posebice mislim da je bitna ona socijalna vještina da smo naučili kako međusobno komunicirati i uvažavati tuđa mišljenja i konstruktivne kritike.

Što mislite da bi, na temelju Vašeg iskustva, trebalo svakako promijeniti u studijskim programima i s kojim ciljem?

Po mojem mišljenju trebalo bi uvesti u teorijski i praktičan dio upoznavanje i rad u nastavi s djecom s poteškoćama. Neki od njih imaju asistenta uz sebe, neki nemaju, ali sve to treba naučiti i znati uklopiti u nastavu. Možda se do sada nešto po tom pitanju i promijenilo, prošlo je već dosta godina od mog studiranja, ali tada je to posve bilo zanemareno i nakon studija ti si bio nespreman za takvu nastavu. Trebalo bi studente upoznati s činjenicom da postoje djeca koja imaju određene poteškoće te ih usmjeriti i poučiti kako im pristupiti. Naravno, u školi imate podršku školskog psihologa i pedagoga, ali da se završi fakultet i baš ništa o tome ne zna – nije pohvalno. S druge strane, ne znam koliko se studenti uopće imaju priliku tijekom studiranja upoznati s načinom rada škola stranih jezika jer neće svi dobiti posao u državnim školama, a možda i ne žele raditi u državnom sustavu i onda se dogodi da dođu na tržište rada i ne znaju ništa o nastavi s odraslim osobama i kako njima pristupiti u podučavanju. Ne znaju, niti su ikada čuli, za Europski referentni okvir za jezike, ne znaju što su stupnjevi poznavanja nekog stranog jezika (A1, A2 itd.) ni koje vještine uključuju, ne znaju koji se međunarodni ispiti polažu. Sve to ni ja nisam znala kada sam završila studij i morala sam ispočetka učiti jer nikada nismo bili na praksi u nekoj školi stranih jezika niti smo tijekom studiranja imali doticaja s takvom vrstom nastave. Dakle, ove dvije stavke su po mojem mišljenju veliki propust u programu.

Što biste poručili sadašnjim i budućim studentima Filozofskog fakulteta?

Sadašnjim i budućim studentima poručila bih da budu uporni u onome što su si zamislili jer samo najuporniji opstaju, da iskoriste i budu otvoreni za sve oblike prakse, druženja, usavršavanja koja im se tijekom studija nude. Također, da budu kritični, postavljaju pitanja i da predlažu profesorima i u dogovoru s njima naprave i nauče stvari koje ih zanimaju, a možda su ponekad kako bi se reklo out of the box. Dragi studenti, pozivam vas da posjetite školu stranih jezika OMNIA u Rijeci i da iz prve ruke vidite kako u praksi izgleda nastava s odraslima i je li uopće takav oblik rada i nastave za vas. Također, ako netko ima želju možemo se dogovoriti da uz moju pomoć održite i sat. Za bilo kakva pitanja ili najave dolaska slobodno mi pišite na sanela@omnia-jezici.com. Nadam se da se vidimo i družimo.

Molimo Vas da se ukratko predstavite.

Profesorica engleskog i hrvatskog jezika, prevoditeljica i sudski tumač za engleski i hrvatski jezik te suvlasnica i suosnivačica OMNIA Centra za strane jezike u Rijeci.

Kako je izgledao Vaš karijerni put i zašto ste se odlučili studirati na Filozofskom fakultetu u Rijeci?

Diplomirala sam hrvatski jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Oduvijek sam htjela biti profesorica, obožavala sam od djetinjstva engleski jezik i američku i britansku (popularnu) kulturu te književnost tako da je dvopredmetni studij engleskog i hrvatskog jezika bio moj prvi i jedini izbor. Već tijekom studija imala sam priliku raditi u nastavi i to u različitim školama stranih jezika što je odredilo moj karijerni put. Nakon desetak godina rada u školama stranih jezika odlučila sam 2015. s kolegicom otvoriti vlastiti centar za strane jezike. Rekla bih da moj karijerni put nije tipičan jer nikada nisam radila u državnoj školi, ali nije previše ni specifičan, odnosno, jedino što mi se čini specifično za moj karijerni put jest možda moj veći naglasak na poduzetničkom duhu.

Opišite jedan tipičan radni dan na Vašem sadašnjem radnom mjestu.

Moj radni dan traje 24 sata, imam osjećaj da ponekad i u snu radim. 🙂 S obzirom na to da sam u privatnom sektoru, nemam podjelu između privatnog i poslovnog, oboje mi se tijekom dana isprepliću bez jasnih granica.

Što biste rekli – kako Vas je studij na Filozofskom fakultetu pripremio za posao koji danas radite?

Studij anglistike me dobro pripremio za posao koji danas radim, posebice kolegij Metodologija nastave engleskoga jezika. No, moram naglasiti da je studij samo baza, početna točka, a da pravo učenje počinje prvim zaposlenjem i obavljanjem prvih radnih zadataka.

Što mislite da bi, na temelju Vašeg iskustva, trebalo svakako promijeniti u studijskim programima i s kojim ciljem?

Studente bi trebalo više pripremati za tržište rada. Studij je dobar u teorijskom smislu, nudi mnoštvo teorijskog znanja, no nije orijentiran na svrhu samog studija – osposobljavanje studenata za različite poslove nakon završetka studija. Jedan kolegij metodike i nekoliko odslušanih i odrađenih sati u državnim školama nisu dovoljni. Također, studente se usmjerava isključivo na budući rad u državnim školama, kao da druge opcije za njih ne postoje, od privatnog sektora do rada u drugim, srodnim djelatnostima koje nisu isključivo nastavničke.

Što biste poručili sadašnjim i budućim studentima Filozofskog fakulteta?

Poručila bih im da iskoriste mogućnosti koje su im pružene kroz Erasmus programe, putuju što je više moguće, nastave obrazovanje na sveučilištima diljem Europe, druže se sa studentima iz cijele Europe i na taj način uče i proširuju svoje vidike.

Ako želite vidjeti kako izgleda rad u centru za strane jezike, s učenicima od predškolske dobi do odraslih ljudi te koje su specifičnosti rada u poučavanju malene djece, školaraca te odraslih, slobodno se javite na adresu: sanja@omnia-jezici.com.

Molimo Vas da se ukratko predstavite.

Bivša studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, diplomirala povijest i pedagogiju, a trenutno sam zaposlena na Sveučilištu u Rijeci. Najveći dio mog posla vezan je za europsku mrežu sveučilišta YUFE (Young Universities for the Future of Europe) – projekt (sada možda i malo više od projekta) čiji je cilj reorganizacija europskog prostora visokog obrazovanja, s naglaskom na individualizirane studijske programe. Konkretno, najviše radim na razvoju aktivnosti koje su vezane za studentski aktivizam i društveni angažman sveučilišta (volontiranje, YUFE Friend, suradnja s različitim vrstama organizacija i institucija..), a koje su dostupne svim zainteresiranim studentima i studenticama. Ideja je da kroz nekoliko godina razvijemo istinsko europsko sveučilište koje će biti usmjereno studentima i pružimo studentima europsku diplomu. Ono što je veoma dragocjeno u poslu kojim se trenutno bavim je upoznavanje i rad sa širokim krugom ljudi i to je iskustvo koje ne može ništa zamijeniti. 

Kako je izgledao Vaš karijerni put od Fakulteta do danas?

Moj prvi izbor je bio studij povijesti, a kako je na Filozofskom fakultetu on ponuđen samo kao dvopredmetni studij, morala sam odabrati „drugi predmet“ i odabir je bio studij pedagogije (priznajem u to vrijeme za mene pomalo nepoznat studij i nisam znala što mogu očekivati). Gledajući unatrag, mislim da nisam mogla odabrati bolju kombinaciju jer su mi oba studija pružila veoma zanimljivo i pomalo različito iskustvo, ali koje se međusobno nadopunjavalo. Na studiju pedagogije upoznala sam se s različitim mogućnostima rada i prakse i dobila sam jednu potpuno širu perspektivu onoga čime se mogu baviti u budućnosti (pedagog/inja nije osoba koja je zadužena za administrativno vođenje škole, ne sjedi samo u uredu i ispunjava nekakve obrasce, škola nije jedino mjesto gdje pedagog/inja može raditi).

Jeste li tijekom studija imali dovoljno prakse?

Na oba studija sam imala doticaj s praksom pri čemu sam praksu na studiju povijesti odradila u školama, a praksu na studiju pedagogije u udrugama koje se bave neformalnim obrazovanjem mladih i organizacijom slobodnog vremena. Mislim da sam na taj način doista iskusila rad na različitim mjestima i u različitim okolnostima, ali jedan zaključak je bio zajednički nakon odrađenih praksi – spremnost na prilagodbu i uvažavanje različitosti.

Jesu li aktivnosti u koje ste bili uključeni utjecali na Vaš karijerni put?

Tijekom cijelog studija bila sam uključena i u različite aktivnosti studentskog aktivizma – od studentskog zbora pa sve do organizacije nekolicine studentskih kongresa i konferencija i mislim da je i to jedna vrsta prakse koju sam dobila tijekom studiranja. Kroz studentski aktivizam upoznala sam se s načinom pisanja i vođenja projekta, dobila sam iskustvo suradnje s različitim ljudima (studentima, djelatnicima Sveučilišta, ali i predstavnicima europskih organizacija) što je u mojem sadašnjem poslu od neizmjernog značaja. Mislim da me je upravo to iskustvo „gurnulo“ u smjeru današnjeg posla, iako sam dugo mislila (i željela) zaposliti se u nekoj školi i predavati povijest. Ne znam možemo li uopće pričati i govoriti o mom karijernom putu, ali mislim da niti jedan karijerni put nije u potpunosti tipičan, svaki ima nešto posebno i specifično u sebi.   

Opišite jedan tipičan radni dan na vašem sadašnjem radnom mjestu.

Moj radni dan uvelike ovisi o periodu godine i o tome što je trenutno aktualno na Sveučilištu i u YUFE mreži. Nešto što je zajedničko svakom periodu i veoma se regularno održava su sastanci s našim YUFE partnerima i sastanci radnih grupa koje rade na razvijanju YUFE sadržaja. Često se ti sastanci održavaju online, ali veoma su uobičajena i putovanja u države YUFE partnera. Također, radi se na prilagodbi YUFE sadržaja institucijskim okolnostima i potrebama naših studenata te se veoma često smišljaju različite kampanje koje bi bile zanimljive našim studentima, ali i djelatnicima. Gotovo je svakodnevna komunikacija s UNIRI studentima, s onima koji su već uključeni u YUFE aktivnosti, ali i sa svima onima koji tek počinju iskazivati interes. Najzahtjevniji su (ali i najzanimljiviji) dani kada se organiziraju i održavaju konkretni događaji koji uključuju različite ljude i zanimljiva predavanja. Ali ono što je svim danima zajedničko je rad i druženje s ljudima koji su mi postali više od kolega i kolegica.

Što biste rekli – kako Vas je studij na Filozofskom fakultetu pripremio za posao koji danas radite?

Gledajući unatrag na period studiranja mogu reći da su mi neki kolegiji i aktivnosti doista pomogli u razvijanju kompetencija i vještina koje su mi danas veoma korisne – posebno aktivnosti koje su uključivale rad na projektima i timski rad (kolegiji kod npr. prof. dr. sc. Bojane Ćulum Ilić). Također, pretraživanje literature, ali ono što je možda još važnije u današnjem svijetu, analiza prikupljenih informacija je vještina koja se razvijala tijekom cijelog studija, a posebno na Odsjeku za povijest.

Što mislite da bi na temelju Vašeg iskustva u studijskim programima trebalo svakako promijeniti i s kojim ciljem?

Studijske programe bi trebalo fleksibilizirati i „otvoriti“, pružiti mogućnost studentima da sami kreiraju svoj studijski program, ovisno o njihovim preferencijama i vještinama. Također, ono što je ostvarivo na veoma brz i jednostavan način jest povećanje ponude communis predmeta, a još važnije je da profesori i odsjeci prihvate i priznaju te kolegije u sklopu studijskih programa (do sada je veoma mali broj profesora i odsjeka prihvaćalo mogućnost priznavanja ECTS bodova communis predmeta). Studijski programi trebaju nuditi kvalitetnu stručnu praksu i mentore, i na preddiplomskom i diplomskom studiju (u skladu s ishodima učenja pojedinih razina). Naravno, studijske programe treba redovno usklađivati s potrebama tržišta rada.

Što biste poručili sadašnjim i budućim studentima Filozofskog fakulteta?

Studenticama i studentima Filozofskog fakulteta savjetujem da iskoriste sve prilike koje im se nude tijekom studiranja, da se uključe u što više vannastavnih aktivnosti i da iskoriste priliku za međunarodnu mobilnost. Studiranje više nije samo pohađanje nastave i polaganje ispita, jer se brojne kompetencije i vještine stječu i izvan učionica, a današnje tržište rada doista cijeni i traži takve vještine i kompetencije.

Ako imaš bilo kakvih pitanja ili želiš saznati detaljnije o poslu kojim se bavim (ili o mojem iskustvu studiranja), slobodno mi se javi na e-mail adresu: tea.dimnjasevic@uniri.hr.